POSTOVI (Novosti | Najave | Blog)

Autorska poezija

Gdje se igraju Bogovi- Neda Milenkovski

Bogovi se igraju na jezerima,
gdje su sunčeve zrake kišobranima lišća lotosa zaklonjene
gdje labudovi bistre vodene putove otvaraju
koji svojim prsima nadoknađuju bijele cvjetove tratinčica
gdje se kupaju labudovi, patke,
gdje se čuti mogu krikovi i cvrkuti ptice,
a životinje počivaju u sjeni stabala niklih na obalama rijeke

Bogovi se igraju tamo
gdje rijeke imaju narukvice
gdje je voda haljina, riba ukras pojas,
obala naušnica, ušće rijeka bokovi,
pješčane obale grudi
a perje labuda haljina vjenčanica

Bogovi se igraju
u blizini šuma,
rijeka,
planina
i izvora,
u gradovima
s alejama bulevara
i parkovima užitka
na morskoj pučini
gdje sirene mornarevo srce miluju
svirajući u frulicu...

Opširnije
Kockica nedovršenog mozaika - Neda Milenkovski

KOCKICA NEDOVRŠENOG MOZAIKA

...sva naša proljeća u kapljicu zakotrljanu niz zamagljeni prozor skutrila sam
na otisak prsta umočenog u sivu temperu suza se omakla
po tragovima sjećanja uzdah razliven...

***
u neproživljenim danima leptiri ožive, u mrežu snoviđenja se zapliću
ustreptalom vremenu nude nedohvatljive poljupce
na otežalom klatnu nada uskrsava...    

                                                                 



kad nebo postane ružišasto vjetrovi se u valcer tišine zapletu
iza oblaka viri lice nasmijanog anđela,
nekim čudom zacijele krila ranjenih ptica, pogled letom je obojen
na skršenim tugama izlistana nježnost
niz prste slijevajući stihovi skladane melodije neprolaznosti

kockicu nedovršenog mozaika tražim, bruji glazba uličnih svirača
davno su umrli u napuštenom sjećanju i naramku moje duboke sjete...

skupljam te po rasutom jutru, otkriti možeš ono najljepše u meni što postoji,
ne mogu nacrtati osmijeh iza zrcala u kojem ne vidim tvoje korake
vraćam se na prapočetak sjećanja, brišem slagalicu kojoj nedostaješ,
odlazim tamo gdje ispod jesenjih kiša vjetrovi šute...

u razbacanim snovima, među oličenim zidovima svojih misli,
sebe nisam pronašla da ti dušu otvorim,
obrisana večernjom plimom u tragovima na pijesku još jednom nestajem
istiskujući posljednju alveolu ograničenom i prihvatljivom tišinom...


Opširnije
More - Neda Milenkovski

MORE

 

Beskrajna si plava priča

pjesma ljepote u hajini plavoj

stih u kapljama bijelim

u modrini čipkasti vez

 

volim tvoja njedra duboka

val koji se o stijenu razbija

romor dijamanta na bljeskavom odrazu

u večer plavu kad kad žubor zamre

pjesmom ti košulje šijem

u vijenac slova snove pletem

zašto su ti staze opustjele

podno čempresa na staroj klupi

 

tvoja pučina magličasto se plavi

galeb te slomljenim krilom mazi

bezimeni pjesnik stihom te pjeva

ja uranjam iskru svog pogleda

u dubine srca tvoga ustreptala

 

 stišaj oluje i gudure modre

ostani more moga života

pomiluj bonacom

da se obrazi

u osmijehu rumene

 

 

 


 

 

 


Opširnije
Trenutak za slovo- osobni blog

https://blog.dnevnik.hr/agava505

Moj  osobni blog...blogoland u kojem pohranjujem melodije srca

pisane na standardnom hrvatskom jeziku

ali i drage mi labinjonske cakavice, govoru Labina i Labinštine.

Blog je i moje skriveno mjesto gdje mogu pobjeći od svijeta 

i iskazati sebe u stihu.To je mjesto koje mi omogućava komunikaciju sa ostalim blogerima.

Upoznavanje blogera - pjesnika dragocjeno je iskustvo i često vjetar u leđa,

put do rođenja novog stiha...

Opširnije
Izdaju me pjesme - Neda Milenkovski

 IZDAJU ME PJESME

Izdaju me pjesme
razlijevaju se obroncima jutra
šeću kvarnerskim vedutama
bude snovite oblutke
smiješi im se more

pjesme brode, jedre
u njedrima rime kriju

kapljicom mjesečine
mrvicom lanterne
pokazuju put
do tebe

s tobom stižem
duboko do čovjeka
s tobom postajem
biće svjetla
okrenuta vedrim
stranama svijeta

izdaju me pjesme
stihovi mi te maze
i kad sam zatvorena
u staklenom svijetu
sama
topliji si od sunca
sjajniji od zvijezde

biserna si rijeka
koja teče
mojim najljepšim
trenutkom.




Opširnije
Bela dota rikamana - Neda Milenkovski


BELA DOTA RIKAMANA

 

Puše, švice bura

spod neba i kampanila

va saken kantuniće

po najlepcen

od Kvarnera đardine

 

z barkonami rompoto

balon tonca

roženice i kanat doziva

 

igro se bura

groni ceslja, va njih šamuljo

žlepci s krova vajer hita

kako da je celi svet samo njejni

tako se komporto

 

i more je dišturbala,

va belo peno ga kolorala

voli volja

na grotah oštreh

njihovemu deštinu je kroj

 

peni se more, beli se

kako štomanja bela

ko mladoženja

za pred oltor prontiva

kako merlići beli

keh mu mloda

za doto rikamiva.

 

Napomena:

Prvo mjesto na literarnom natječaju

 Multimedijalne udruge Krčka beseda i Nezavisnog portala otoka Krka

 na temu “Tu bura grmi, tu more spi”- Krk, 2105. god

 

 

 


Opširnije
Melodije srca

NE IDI

Plavim nebom purpur zore razliven

šapat vjetra u krošnji zapleten

slušaj srce, od ljepote radost vrišti

 

mora romor osluškujem

bojom čežnje žudim

bonacom tkajem naše trenutke

grlim božansku tišinu

 

snovima letim put dalekih zvijezda

istim ritmom srca naša

otkucavaju sreću

 

Ne idi, ne idi nikud...nikada

gnijezdo je tvoje u mojim nemirima

bio si u pupoljku ruže,

nektar uspavanih snova

na krivudavoj obali uzburkanog oceana

kad je kolajna jutrenja otkucavala

suptilne melodije srca

u pjenušcu čežnje moje nutrine

sve je samo uspomena

a mi izbrisano slovo

na izgužvanom papiru

 

***

u grud mi utoni, kao u morske dubine

da osjetiti mogu vene li ti duša radi mene


Opširnije
Vijolica va mižoliće - Neda Milenkovski

VIJOLICA VA MIŽOLIĆE

Na stole tavaja bela, va mižoliće vijolica
va jate pod zidićen ON jo je noša
skupa so pozdravili sunce i odor novega mladoletka.
Jedon za drugen, dnevi so tekli va kovo je kantajeć hodi
dnevi je broji, don na don ceka da mu nevesta nuka rodi.

Prvo nego je va kovo porti
doma je navesti da se pandešpanja spece
bacva va konobe otpre, da pronte budo bukaleti
celo selo je moralo znat, seh će zvat
dve štrucice, dvo deca, po blagoslov ćo prit,
njega ćo nonićen zvat.

Provljali so mi kad mića son bila
da so držlji plakali kako s kabla
škuro je bilo va zemlje, na zemlje,
va rukove škuro i va žepe
kad je treti cojt pod zemljo, va škurino teško porti...
va sveće žalice kovari so srećico iskrico, pretelico najvećo imeli.

Va duše so bremen življenja stiskali
od stroha so trepele zvezdi zad voblaki so se skrile,
odikale so dižgracijo, žuhki deštin
Osandeset i osan va cojte hi je bilo
se kumponj do kumponja, kamerat do kamerata
po deštine se brat do brata
pod crno zemljo škopjo zavajk hi je farmo
jedini vonka ni torno,
s crnen zloton njihova tela je pokrivo

Saki kovar - jena molitvica
Saki kovar - šćorica dolora

S crnen facolon udovice so glovo pokrile
na don 14. morca Gospodnjega leta 1948.
va Labine za se udovice toliko luta va butege
ni se moglo kupit
Samo dvanajs don son imela
mića son bila kako va mižoliće vijolica,
pravila mi je nona, da je nono tako zome reka
pokle pet don na svet je priša moj strnić,
njega ni rivo docekat
Turnar so ga zvoli
Ive Martincić, kovar je bi
zonjega, zonjo, zonjeh, zome...
samo naš nono.


(ilustracija uz pjesmu- sa interneta)


Opširnije
Labinjonska cakavica - moj dih

NA BALADORE

 

Rožice so zaspale

na našen baladure

i bura se je fermala

spi...

a tebe mi ni.

 

Na našen baladure

va mrežo pauk vreme plete

i rikordi naši

a tebe mi ni.

 

Pod našen baladuron

murva je glovo spustila

po ramenah je vlosi rasula

gleda kede smo

a nas ni,

ni smeha ni,

i sreća fali.

 

Na našen baladure

pasale so leta,

se je tiho, još tiše

ni tebe, ni mene ni

zaspa je ružer

kega si mi regalo.

 

Na našen baladure

rožice spido

I bura je zaspala

kada tebe mi ni

nanka mene ni...

 

*** Prvo mjesto na literarnom natječaju CA JE ČA, Labin, 2013. god

Manje poznate riječi:

balador- tradicionalni istarski trijem;rikordi- uspomene; murva-dud; regalat- pokloniti



Opširnije

Podijeli ovu stranicu

VRH