.jpg)
Ovako su labinski mediji prezentirali novu, sedmu zbirku pjesama Nede Milenkovski
Labinjonska cakavica ponovno blista u svom najčišćem obliku. Svjetlo dana ugledala je nova zbirka pjesama pod naslovom „Življenje na kupciće –versi spod labinskega kampanila“ , sedma je samostalna zbirka, djelo koje potvrđuje autoricu Nedu Milenkovski kao istinsku čuvaricu nematerijalne kulturne baštine i jedan od najvitalnijih glasova suvremenog dijalektalnog pjesništva.
U ovoj zbirci labinjonska cakavica nije tek folklorni ukras ili puko sredstvo komunikacije; ona je živa, pulsirajuća materija kojom autorica kleše duboke ljudske emocije. Kroz „kupciće življenja“, autorica vješto balansira između arhaičnog prizvuka rodne riječi i suvremenih pjesničkih slika, čineći ove stihove relevantnima za sve generacije.
Zbirka predstavlja emotivno slojevito putovanje. Ljubav prema zavičaju ovdje nije deklarativna – ona se osjeća u ritmu svake strofe, u boji svakog vokala u tišini između stihova. Pjesme su pisane u izvornom govoru, bez prilagodbe standardnog jezika, čime se slavi autentičnost iskustva i memorije.
„Ovo djelo nije samo knjiga pjesama – to je čin otpora zaboravu i trijumf domaće riječi koja u svojoj 'malenosti' krije nevjerojatnu širinu duše“ , stoji u osvrtu na zbirku.
Stručna kritika ističe kako je riječ o zreloj i kompaktnoj cjelini u kojoj je lirski subjekt introspektivan i ranjiv, ali nikada sentimentalan bez kontrole. Posebna vrijednost zbirke leži u suptilnoj ravnoteži između osobnog i kolektivnog, gdje su obiteljska sjećanja i ženska linija nasljeđa utkane bez nostalgijskog idealiziranja.
Pjesme su pisane autentičnom cakavicom, čuvajući njezinu specifičnu glazbu. Iako duboko ukorijenjena pod labinski kampanil, poezija snagom Nedinog izričaja pronalazi put do srca publike i izvan granica Labinštine. Na kraju knjige nalazi se rječnik manje poznatih riječi, zamišljen kao diskretan putokaz kroz bogatstvo dijalekta.
Zbirka Nede Milenkovski „Življenje na kupciće –versi spod labinskega kampanila“ trajno je zabilježena kao dio naše kolektivne memorije, podsjećajući nas da je najljepša poezija ona koja se piše jezikom srca i predaka.
Privlačan, intrigantan naslov: Življenje na kupciće…autorica je zbirku naslovila upravo tako jer je jedna pjesma koja je uvrštena u zbirku ubrala najvišu nagradu Zlatnu plaketu za najbolju pjesmu na međunarodnom pjesničkom festivalu More na dlanu.Pjesma je to koja rekapitulira sva Nedine teme i motive u zgusnutim emocijama. Prepoznata je po svom metaforičkom izričaju, pa je struka ocijenila da upravo naslov ove pjesme može biti naslov zbirke pjesama.
Svoju zbirku Neda je složila na 124 stranica, tematski podijeljene u pet cjelina, na početku svake cjeline nalazi se misao iz najdubljeg kutka srca, psihološka je to priprema kojom čitatelj s lakoćom i znatiželjom ulazi u Nedinu dušu. Duboka introspekcija je nešto što je autorica htjela u ovoj zbirci istaknuti. Za razliku od prethodnih Zbirki u kojima se osjeća Nedina izrazita plahost, ova zbirka je širom otvorila prozore i duše i srca.
Mora se istaknuti da je Neda u ovoj zbirci odala duboko skriveno ono nešto samno svoje, oni koji je poznaju svakako će te motive i teme vrlo brzo otkriti.Dom, zavičaj, ljubav, cijeli spektar emocionalnog naboja sadržan je u ovoj zbirci.ima li nešto ljepše od slobode izražavanja brz zadrške, Neda priznaje: Vise ne pisen da bin se skapulala, sada pisen da bin kurojna zustala. Ca je življenje navadila son va moleni ali celemi kuscići, Istra mi je mat, gruda tepla, tu son navadila ca son, tu se je i moj govor navadi hodit..i na kraje nedin život bi zusto joko mići da nima si oni ljudi keh Neda svojen versen srcen takne tako kede je šlovek najtanji…
Svaki dobronamjerni čitatelj koji knjigu uzme u ruke svakako će zastati na recenziji pos naslovom ČUVARICA DUŠE U KAPLJICI CAKAVICE…jezički model umjetne inteligencije definira Nedino ime kao čuvaricu labinskog govora. Nije usamljena, labinsko pjesničko nebo sjaji respektabilnim brojem pjesnika, labinjonska cakavica svakim danom dobiva novog poklonika i štovatelja labinskog govora..Zato recemo da je labinjonska cakavica cagodar, i bili bismo nepravedni kad je u svojim djelima ne bismo koristili. Ona je melodična, ona plijeni ritmom, izražajnošću, nema emocije koju cakavicom ne možemo izraziti. Zato za Nedu možemo reći da labinski govor koristi u izobilju i da ga promovira na svakom mogućem mjestu.
Kao članica KULTure s NOVA, Hrvatskog sabora kulture i kao počasna članica Udruge žena Sv. Nedjelja „Mendula“, Nedešćina, Neda se zahvaljuje na uvijek pruženoj podršci, Grad Labin je dao suglasnost za korištenje grba Grada i vizualnog identiteta labinjonske cakavice, ta gesta govori da Neda posjeduje povjerenje sredine u kojoj može slobodno pisati…
NESMO RIVALI
(43. književni susret- Pohvalnica za dijalektalno stvaralaštvo)
Nesmo se
rivali inkontrat
Lazno imeli
nesmo, vreme nas je preteklo
za
puntamenat nas je kojenalo
jutro nan je
zbrisnulo,
i popolne smo presali
kamo smo
tekli, somi nesmo znali…
zelji ni
falilo,
sakeh pet
minuti
na vrotah duši nan je zvonila
pensjerini
smo zalokotali, mesto njin nesmo doli
va zlotno
skatulico sako smo jutro bobić smeha disenjali
z ruba
teškega dolora
neki so va
skatulice se zgubili somi,
nekeh smo
morali rinut i zakracunat
da bi nan
laglje bilo njihov jecaj zdurat
deboto
vajka, pred spegljen samini sebe smo šapićali
da će forši
jutre laglje srcu bit, da će vreme na bolje poć…
vragu bolje…
kako
kameljer saki don smo preškuljali
kad racun
preškuljo kako senjol da je plaćen…
forsi će co
poć na bolje, slabeje vise ne more…
ti bis ote popreku, moj lapis tako ne more.
- Pjesma pisana na
labinjonskoj cakavici koju od 2019. godine krasi Status zaštećenog
nematerijalnog dobra Republike Hrvatske
- Manje poznate riječi: rivali- stigli; imet lazno- imati
vremena; puntamenat- susret; kojenat- prevariti; zbrisnulo- kliznulo; presali-
žurili; zalokotali- zaključali; skatulica- kutijica; disenjat- crtati; zdurat-
izdržati; spegalj- zrcalo; forši- možda; preškuljali- probušili; kameljer-
konobar;
FJONDA
Od storega
kalamadarja
fjodno je stori
stroha son ga imela
više od vraga
a vajk je govori
da son mu draga
kompito kad
son napisala
fjodno je va žep skri
je zno da prez mene
ni njegovega
kompita ni
kad je kompito prepiso
fjondo je
grdelinan pokozo
i oni so brižni bižali
kamicići va fjonde
neso hi pježali
i sada ga nekad vidin
pretisnule ga leta
vajer gljeda,
tići išće
fjondo va srcu
i rikordi štišće.
KOCKICA NEDOVRŠENOG MOZAIKA
...sva naša proljeća u kapljicu zakotrljanu niz zamagljeni prozor skutrila sam
na otisak prsta umočenog u sivu temperu suza se omakla
po tragovima sjećanja uzdah razliven...
***
u neproživljenim danima leptiri ožive, u mrežu snoviđenja se zapliću
ustreptalom vremenu nude nedohvatljive poljupce
na otežalom klatnu nada uskrsava...
kad nebo postane ružišasto vjetrovi se u valcer tišine zapletu
iza oblaka viri lice nasmijanog anđela,
nekim čudom zacijele krila ranjenih ptica, pogled letom je obojen
na skršenim tugama izlistana nježnost
niz prste slijevajući stihovi skladane melodije neprolaznosti
kockicu nedovršenog mozaika tražim, bruji glazba uličnih svirača
davno su umrli u napuštenom sjećanju i naramku moje duboke sjete...
skupljam te po rasutom jutru, otkriti možeš ono najljepše u meni što postoji,
ne mogu nacrtati osmijeh iza zrcala u kojem ne vidim tvoje korake
vraćam se na prapočetak sjećanja, brišem slagalicu kojoj nedostaješ,
odlazim tamo gdje ispod jesenjih kiša vjetrovi šute...
u razbacanim snovima, među oličenim zidovima svojih misli,
sebe nisam pronašla da ti dušu otvorim,
obrisana večernjom plimom u tragovima na pijesku još jednom nestajem
istiskujući posljednju alveolu ograničenom i prihvatljivom tišinom...
MORE
Beskrajna si plava priča
pjesma ljepote u hajini plavoj
stih u kapljama bijelim
u modrini čipkasti vez
volim tvoja njedra duboka
val koji se o stijenu razbija
romor dijamanta na bljeskavom odrazu
u večer plavu kad kad žubor zamre
pjesmom ti košulje šijem
u vijenac slova snove pletem
zašto su ti staze opustjele
podno čempresa na staroj klupi
tvoja pučina magličasto se plavi
galeb te slomljenim krilom mazi
bezimeni pjesnik stihom te pjeva
ja uranjam iskru svog pogleda
u dubine srca tvoga ustreptala
stišaj oluje i gudure modre
ostani more moga života
pomiluj bonacom
da se obrazi
u osmijehu rumene
https://blog.dnevnik.hr/agava505
Moj osobni blog...blogoland u kojem pohranjujem melodije srca
pisane na standardnom hrvatskom jeziku
ali i drage mi labinjonske cakavice, govoru Labina i Labinštine.
Blog je i moje skriveno mjesto gdje mogu pobjeći od svijeta
i iskazati sebe u stihu.To je mjesto koje mi omogućava komunikaciju sa ostalim blogerima.
Upoznavanje blogera - pjesnika dragocjeno je iskustvo i često vjetar u leđa,
put do rođenja novog stiha...
BELA DOTA RIKAMANA
Puše, švice bura
spod neba i kampanila
va saken kantuniće
po najlepcen
od Kvarnera đardine
z barkonami rompoto
balon tonca
roženice i kanat doziva
igro se bura
groni ceslja, va njih šamuljo
žlepci s krova vajer hita
kako da je celi svet samo njejni
tako se komporto
i more je dišturbala,
va belo peno ga kolorala
voli volja
na grotah oštreh
njihovemu deštinu je kroj
peni se more, beli se
kako štomanja bela
ko mladoženja
za pred oltor prontiva
kako merlići beli
keh mu mloda
za doto rikamiva.
Napomena:
Prvo mjesto na literarnom natječaju
Multimedijalne udruge Krčka beseda i Nezavisnog portala otoka Krka
na temu “Tu bura grmi, tu more spi”- Krk, 2105. god
NE IDI
Plavim nebom purpur zore razliven
šapat vjetra u krošnji zapleten
slušaj srce, od ljepote radost vrišti
mora romor osluškujem
bojom čežnje žudim
bonacom tkajem naše trenutke
grlim božansku tišinu
snovima letim put dalekih zvijezda
istim ritmom srca naša
otkucavaju sreću
Ne idi, ne idi nikud...nikada
gnijezdo je tvoje u mojim nemirima
bio si u pupoljku ruže,
nektar uspavanih snova
na krivudavoj obali uzburkanog oceana
kad je kolajna jutrenja otkucavala
suptilne melodije srca
u pjenušcu čežnje moje nutrine
sve je samo uspomena
a mi izbrisano slovo
na izgužvanom papiru
***
u grud mi utoni, kao u morske dubine
da osjetiti mogu vene li ti duša radi mene
VIJOLICA VA MIŽOLIĆE
Na stole tavaja bela, va mižoliće vijolica
va jate pod zidićen ON jo je noša
skupa so pozdravili sunce i odor novega mladoletka.
Jedon za drugen, dnevi so tekli va kovo je kantajeć hodi
dnevi je broji, don na don ceka da mu nevesta nuka rodi.
Prvo nego je va kovo porti
doma je navesti da se pandešpanja spece
bacva va konobe otpre, da pronte budo bukaleti
celo selo je moralo znat, seh će zvat
dve štrucice, dvo deca, po blagoslov ćo prit,
njega ćo nonićen zvat.
Provljali so mi kad mića son bila
da so držlji plakali kako s kabla
škuro je bilo va zemlje, na zemlje,
va rukove škuro i va žepe
kad je treti cojt pod zemljo, va škurino teško porti...
va sveće žalice kovari so srećico iskrico, pretelico najvećo imeli.
Va duše so bremen življenja stiskali
od stroha so trepele zvezdi zad voblaki so se skrile,
odikale so dižgracijo, žuhki deštin
Osandeset i osan va cojte hi je bilo
se kumponj do kumponja, kamerat do kamerata
po deštine se brat do brata
pod crno zemljo škopjo zavajk hi je farmo
jedini vonka ni torno,
s crnen zloton njihova tela je pokrivo
Saki kovar - jena molitvica
Saki kovar - šćorica dolora
S crnen facolon udovice so glovo pokrile
na don 14. morca Gospodnjega leta 1948.
va Labine za se udovice toliko luta va butege
ni se moglo kupit
Samo dvanajs don son imela
mića son bila kako va mižoliće vijolica,
pravila mi je nona, da je nono tako zome reka
pokle pet don na svet je priša moj strnić,
njega ni rivo docekat
Turnar so ga zvoli
Ive Martincić, kovar je bi
zonjega, zonjo, zonjeh, zome...
samo naš nono.
(ilustracija uz pjesmu- sa interneta)