O meni
O meni
Neda Milenkovski - Rođena u Puli, živi u Labinu. Završila je Pedagošku akademiju u Puli. Umirovljena je prosvjetna djelatnica. Piše na standardnom hrvatskom jeziku i na labinskoj cakavici. Koristi pseudonim Alba Istriana. Članica je KULTure sNOVA iz Zagreba i Hrvatskog sabora kulture te Počasna članica Udruge žena MENDULA iz Nedešćine za koje je uredila zbirke SPODA MENDULI, versi z labinjonske skanciji i SPODA MENDULI, šćorice z nasega ugnjišća . Objavila je pet samostalnih zbirki pjesama: DESI SE PJESMA, U MODRINI ČIPKASTE PJENE, AKVAREL ŽIVOTA i RIKAMANI ŠENJOLI i MOJI KONFETIĆI-poezija s presikorske gramaci. Pjesme su joj objavljene u preko stotinu zajedničkih zbirki pjesama. Na literarnom natječaju „Ca je ča“ u Labinu osvojila je prvo mjesto 2013.,2014. 2015. i 2019. godine. Na otoku Krku, povodom obilježavanja Svjetskog dana poezije 2014. osvojila je treće, a 2015. prvo mjesto. Učestvovala je na nekoliko međunarodnih pjesničkih festvala. Uredila je i napisala osvrte za preko stotinu zbirki pjesama drugih autora. Uredila je slikovnicu - rječnik NAŠE BESEDICE čiji su autori djeca iz dječjih vrtića iz Labina u okviru dugoročnog programa brendiranja labinjonske cakavice. Slikovnicu - rječnik predstavila je na 8. Festivalu dječje knjige “Monte librić” u Puli 2015. godine. Uredila je zajedničku zbirku pjesama MERLIĆI OD CA pisane na labinjonskoj cakavici u okviru projekta brendiranja labinjonske cakavice grada Labina 2015. godine. Zbirka je promovirana u Labinu u okviru održavanja 4. Međunarodnog pjesničkog festivala -“kao čvorom MORE NA DLANU svezan stihom” 2015. godine. Na 35. Susretu Hrvatskih zavičajnih književnika pri Hrvatskom saboru kulture 2016. godine u Zagrebu uvrštena je u pohvaljene autore za radove pisane labinskom cakavicom, pri čemu je jedna pjesma kvalificirana kao antologijska. Pohvalnicu za dijalektalno pjesništvo dobila je i 2017. i 2019. godine. Svoju poeziju predstavila je u emisijama na: Radio Puli, TV NOVOJ Pula, Radio Labin, Radio Istri - Pazin, Radio Maestralu - Pula i TV Istri - Pazin.
***
Neda o svojoj poeziji kaže: "Poezija je tiha aktivnost koja odgovara mojoj prirodi. Pišem na standardnom hrvatskom jeziku ali i na labinjonskoj cakavici. To je jezik mojih predaka, sa svojevrsnim osobitostima, meni veliki izazov i zadovoljstvo kad otkrivam koliko se bogatstvo u njoj krije. Cakavica mi svojom sonornošću otvara mogućnost lakšeg poniranja u sebe, znam reći da mi pomaže zaviriti u najskrovitije kutke srca iz kojih suncu otkrivam najsuptilniju sebe. Pišući na cakavici odužujem se svom gradu koji mi je uvijek mnogo davao, ja ga opjevavam u svojim stihovima, stihove okrećem vremenu i prostoru. Ponekad mi se čini da mi riječi uvijek nisu na prave i na pravom mjestu, ali da nije tako, ja ne bih bila ja, a moje bi pjesme ostale treperiti u zraku negdje na pola puta između mene i srca čitatelja. S ljubavlju pišem, poezija mi dobrostivo vraća, ja ostajem u potpunosti ispunjena."
Pohvalnica za dijalektalno stvaralaštvo
Veseli se kumpanija, da so svati bimo rekli
mižol se puni na tuji racun
z vocijah ingordija, škerac usta otpira
se na tuji racun
forci pravice ni, vidimo si
mucimo, trepimo i trpimo, do deset brojimo
zanemele so usta,
od amora farfalice krela so farmale
nebo vidi i cuje
zno da kombatit i patit još se more
bremen teški na plećah nosit
tu smo samo de pasajo va glose ingropani
kako tić na vetre, od držljenega placa trudni
tako bimo radi tri voblaki za još jedon doš kambjali
ne rivomo, presahnule so suzi, rastocili se patoki
gron mladoletka va snege išćemo,
smeh va bure švicemo
va grle jeca don,
na palkošenike patimenta molitvico šapiće
besedi sedene duša
va kadenico šperonci plete
oneh ke zreć nesmo rivali
va blatnen kole življenja zlecit nesmo kapoc
sunce zahot još ki put pogledat,
kolori od mornice pobrojit
va vale more poslušat, do jutra pisat
se drugo blatno je, žuhko, puno zobelji tusto
još jedon teški korak nas zove
a mi mucimo, trepimo i trpimo.
***
Napomena: pjesma pisana na labinjonskoj cakavici
koju od 2019. godine krasi Status nematerijalnog kulturnog dobra Republike Hrvatske
Manje poznate riječi; mižol - čaša; tuji- tuđi; ingordija- bahatost; farfalice- leptirići; farmat- zaustaviti; kombatit- trpjeti; pleća- leđa;de pasajo- u prolazu; ingroipani - zauzlani; trudni- umorni; rivat- stići; patok - potok; mladoletak - proljeće;švicemo - zviždimo; palkošeniko- pozornica; patiment- patnja; kadenica- lančić; šperonca - nada; kol - blato; ni kapoc- nije u stanju; sunce zahot - zalazak sunca; mornica - duga; žuhko - gorko; zobelj - mast; tusto- masno; mucat - šutjeti; trepet - drhatati; trpet - trpjeti
Pohvalnica za dijalektalno stvaralaštvo
MOJE DOMA
Tamo gore na bresciće
spod neba i kampanila,
na trde zemlje pune kamika
najlepce je moje doma
Terra magica mi je zikva
ulika i smokva, slatki frut
malvazija, kapljica domoća
grlu žednemu freški žljuk
Učka se moru smeji
kamicić se od kuntenteci
na đirine vrti
starice so se mlaje
mlode so se slaje
kuš je va šaneštro namoron
vreteno glatko s preslico
od sreći tonca balon
sponi od boškarina,
va konobe komoštra i trapija,
pod crepnjo tepal materin kruh,
briškola, trešete
sopela i meh,
od dece smeh
bol, suza moja,
deštin i moj dih
najlepce je moje doma
na brege mladić
Labin gradić.
***
Napomena: pjesma pisana na labinjonskoj cakavici
koju od 2019. godine krasi Status nematerijalnog kulturnog dobra Republike Hrvatske
Manje poznate riječi: brescić- brežuljak; kampanil - zvonik; zikva - kolijevka;ulika - maslina; frut - voće; đirina - plaža; mlode - djevojke; kuš - kadulja; šaneštra - brnistra; tonca- pleše; balon - istarski narodni ples; komoštra, trapija, crepnja - predmeti na ognjištu; briškola i trešete - istarske kartaške igre; sopela i meh- istarski narodni instrumenti;